Veza između umjetnosti i filozofije vrlo je bliska, umjetnost oslobađa filozofiju kad je u pitanju svijet nadosjetilnoga i obrnuto, filozofija oslobađa umjetnost od njezine zatvorenosti u području osjetilnoga. Filozofski razmišljajući o umjetnosti znači postaviti si temeljna pitanja: Što je to umjetnost?, Što je umjetničko djelo?, Treba li umjetnost biti lijepa?, Kako procijeniti estetsku vrijednost nekog umjetničkog djela?, Kakav je odnos između autora, procesa rada, djela, produkcije i publike?, Ima li umjetnost funkciju i je li ona etička, spoznajna, politička ili odgojna? ... Na ta i mnoga druga pitanja odgovore sam potražila u apstraktnoj umjetnosti. Težnja za ritmom, bojom i pojednostavljenjem, doživljava svoj vrhunac u djelima apstraktnog ekspresionizma. Proučavanjem fizikalnih i strukturalnih veza uvidjeli smo analogiju između glazbene i likovne umjetnosti, koja nije ostala neopažena u svijetu umjetnika. Vasilij Kandinski dao nam je definiciju umjetničkog djela i objasnio kako ono nastaje. „Umjetničko djelo se sastoji iz dva elementa, unutrašnjeg i vanjskog. Unutrašnji je emocija u duši umjetnika; ova emocija ima sposobnost da izazove slične emocije u promatraču. Na dušu budući da je vezana za tijelo, utječe se posredstvom osjetila - ono što osjećamo-osjetimo. Emocije se uzbude i uznemire onim što se osjetilima primi. Tako je to što se primi osjetilima most, to jest fizička veza između nematerijalnog (a to je umjetnikova emocija) i materijalnog (a to je ono što rezultira u umjetničkom djelu). I opet ono što je primljeno osjetilima jeste most od materijalnog ( umjetnik i njegovo djelo) ka nematerijalnom (emociji u duši promatrača). Redosljed je ovaj: emocija (u umjetniku) , ono što je primljeno osjetilima, emocija ( u promatraču). Te dvije emocije će biti slične i ekvivalentne prema stupnju uspješnosti umjetničkog djela. U tom pogledu, slika se po ničemu ne razlikuje od pjesme; svaka od njih je priopćavanje...“.5 Spajajući dvije umjetnosti u svom radu, u doživljaju promatrača se otvara prostor za novi fantastični svijet koji veliča snagu i repetitivnost u prirodnom ciklusu izmjene četiriju godišnjih doba.