Ljudsko tijelo osim što kreira na drugim medijima, može i samo biti živi medij u likovnoj umjetnosti. Povijesni, kulturni, politički ili estetski, samo su neki od razloga korištenja tijela kao subjekta u umjetničkom svijetu. Ukrašavanje tijela čini velik dio naše povijesti, a i današnjice, ono utječe na razvoj kulturne zajednice, na percepciju nedostataka u društvu. Tjelesnost je zajednička svim ljudima i zato je idealan medij za prenošenje poruka i iskustava, te za izražavanje nutarnjih ideala, razmišljanja i kritika u fizičkom i materijalnom obliku. Subjekt, subjektivno i individualno se danas često spominju u svim razvijenim zemljama svijeta. Odnos prema meni i moje individualno mišljenje je pod velikim povećalom društvenih normi i „političke korektnosti“. U takvom svijetu subjekt, njegova prava i dužnosti su u središtu pozornosti, no svakodnevno smo suočeni s dvoličnom prirodom društva prema pojedincima. Umjetnost prikazivanja subjekta je jedan od najboljih načina suočavanja osobe i društva, kako kroz kritiku, tako kroz poziv na savjesnost. Cjelokupni doživljaj umjetnosti, ali i realnosti, ne možemo samo sagledavati kroz estetiku ugodnog ili poželjnog, već dubljim promatranjem šireg konteksta. Tijelo kao subjekt je vrlo izražajan način upoznavanja srednjoškolske mladeži s apstraktnim pogledima umjetnosti. Bavljenje ovom tematikom otvara mogućnosti kritičkog i kreativnog razmišljanja koji su osnovica intelektualnog razvitka mlade osobe kao individualnog dijela društvene zajednice.