Cilj ovog rada je prikazati razdoblje u kojem je Europa doživjela veliki gospodarski, politički i kulturni uspon, a koje je pogodovalo snažnom razvoju knjižne proizvodnje i stvaranju knjižnica. Knjiga nikad nije toliko značila za ljudsku zajednicu i napredak kao u vrijeme nakon Gutenbergova otkrića tiskarskog stroja. Knjiga je postala osnovni oblik širenja informacija, odnosno sve što se događalo u društvu, znanosti i sl. dokumentiralo se u tiskanoj knjizi. Osnivanje sve novijih i novijih tiskara dokaz je kako tiskarstvo i izdavaštvo u to vrijeme od 16. do 18. stoljeća doživljava procvat. Tiskarstvo se pretvorilo u unosnu industriju, a na sceni se pojavljuje sve više značajnih izdavača. Razlog snažnom poticaju proizvodnje knjige bila je i Lutherova reformacija. Knjiga je neposredno utjecala na tijek povijesnih zbivanja i zbog toga je često bila žrtvom napada državnih i crkvenih vlasti. Smatrala se „opasnom“ ako je po njihovom mišljenu ugrožavala vjerska uvjerenja ili moralna načela ili ako je ugrožavala stečene političke ili ekonomske povlastice. Naravno vodila se i borba za slobodu tiska. Potreba za bržim infromacijama stvorila je novi medij za prijenos informacija, a to je periodička publikacija, a sve raskošniji i bogatiji izgled knjige utjecao je na razvoj knjižne umjetnosti. Tijekom 17. stoljeća knjižari izdaju komercijalne kataloge s naslovima knjiga. Popisi knjiga su do tada nazivani: catalogus, bibliotheca, index, thesaurus, annales itd. Bibliografija je dakle pojam koji označava popisivanje knjiga.