U radu će biti riječ o izradi scenografije za dramsku predstave Prijevara Harloda Pintera. Cijeli rad na predstavi opisat će se od početnih ideja do realizacije te na kraju i izvedbe scenografije na sceni Hrvatskog narodnog kazališta u Šibeniku. Cilj rada je istražiti i opisati sve mogućnosti izrade scenografije za predstavu Prijevara te pokazati detaljan prikaz njezine realizacije u praksi prema dramskom tekstu. Scenske i tehničke mogućnosti otvaraju scenografu prostor iskorištavanja rekvizita, svjetla i projekcije i gledatelju olakša shvaćanje motiva, tematike i simbolike teksta. Uloga scene za gledatelja je približavanje i zadržavanje pozornosti na sadržaju koji je vremenski i prostorno ograničen. Scenska izvedba kao konačni rezultat izvođenja kazališne predstave podložna je promjenama pa se ponekad mijenjaju i dijelovi scenografije kako bi se gledatejima omogućio samostalni uvid u značenje dramskog teksta, katarzu i dopustio gledatelju da donese svoje zaključke. Predstava, kao i dramski tekst Prijevara autora Harolda Pintera progovara o suvremenim temama laži, bračne nevjere, ali otvara i društvenu problematiku građanskog sloja britanskog društva. Književnik retrospektivno otkriva psihološku karakterizaciju likova, retrospektivno grebe po njihovoj unutrašnjosti i malo pomalo otkriva što se u prošlosti događalo među likovima. Sjene i zrcalo slika su stvarnosti ljudskih života u kojima čovjeka poput sjene i silueta prati ono duboko skriveno i otkriva se s vremena na vrijeme u tišini, šutnji ili riječi. Pogled u zrcalo pogled je u istinu, što kaže i sam autor. Scenska ideja, koncepti i razrada i u konačnici izvedba, doprinose ostvarenju pogleda na život u kojem je čovjek na kraju tek samo svoja sjena poput scenskog efekta. Glumica je promatrač bez riječi i njezin pokret dodatno poboljšava scensku sliku. Na na kraju postaje dio propusnog zrcala u kojem se stapaju svjetovi, oni vanjski i oni teški, unutarnji.