Tijekom posljednjih nekoliko desetljeća može se primjetiti kako tempo života raste i ubrzava se sukladno sa rastom i inovacijama u informacijsko-komunikacijskom (ICT) sektoru. Zbog toga dolazi do sve veće potrebe za odmorom i slobodnim vremenom, a samim time i potrebe za turizmom. Pojavom selektivnog turizma, koji za primarni cilj ima ostvarenje nekog posebnog interesa turista kako bi on na specifičan način osjetio destinaciju i ono što mu ona pruža, pojavio se i mračni turizam. On podrazumijeva putovanje ili privremeni boravak osoba u destinaciji ili na nekom lokalitetu koji su obilježeni ljudskim stradavanjima u povijesti, na kojima su se odvijali ratni sukobi, dogodile prirodne ili ljudskom greškom nastale katastrofe, odnosno na kojima su stradale poznate ličnosti. Moderni turisti žele vidjeti da bi mogli shvatiti što se dogodilo i na kraju krajeva i povjerovati u to. U ovome su se radu koristili primjeri: koncentracijskih logora (Auschwitz i Vukovar), zloglasnih zatvora (Alcatraz i Goli otok), prirodnih i ljudskih katastrofa (Černobil i Pompeji) te terorističkih napada (Hirošima, Nagasaki i 11-9). Dok neki mogu kontrolirati svoje emocije prilikom posjeta ovakve vrste turizma, neki ih posjećuju vidno potreseni. S obzirom da se smrt smatra sastavnim dijelom života, njeno pretvaranje u turističke ponude je istovremeno prihvatljivo i kontroverzno. Mračni je turizam vrlo emocionalan, kompleksan i smatra se moralnim fenomenom, a korist od njegova istraživanja leži u onome što on može otkriti. Sadašnje destinacije mračnog turizma imaju dobre pristupe i ponude, ali imaju i mnogo prostora za razvoj.