Ovim završnim radom sam odlučila zaokružiti cijelu treću godinu preddiplomskog studija. Na trećoj godini smo suočeni sa slobodom izričaja. Što je pozitivno ali sa sobom nosi izgubljenost. Ovim se radom referiram prvenstveno na sebe i svoje snalaženje i pronalaženje na završnoj godini. Jednako tako međusobno utječemo u klasi jedni na druge a dijelimo mnijenje što intenzivira doživljaj istog. Osim paradoksalnog susreta s izgubljenošću u slobodi, kroz proteklu godinu sam se susretala i s osobnim, intimnim zbivanjima koja su utjecala na moj rad, promjene načina razmišljanja i doživljavanja umjetnosti. Sve već navedeno, emocije, frustracije i fascinacije, misli, poeziju i meni važne motive, sam iznosila na slikarsku podlogu. Prikazana su predomišljanja i paradoksalnosti s kojima se susrećem i borim u procesu formiranja nečeg novog. Izradi rada sam pristupala spontano i impulzivno. Na čistu podlogu sam lijepila novinski papir i preslikavala ju bojom za beton. Kompletan rad nema sjaja, niti je bogat koloritom, zato se i nisam služila primjerice uljanim bojama, nego akrilom i bojom za beton jer kada se osuše budu mat i djeluju prašnjavo na dodir. To svojstvo tih boja mi je odgovaralo uz ideju rada, jer asocira na zid, beton, nešto golo, a sama ideja jest iskazivanje intimnih doživljaja. S obzirom da se referiram na istraživanje sebe, ali i likovnih tehnika i materijala, tako sam se koristila kombiniranom tehnikom i rad izgleda razigrano. Sve što sam iznosila, iznosila sam iskreno, isto tako i crtež koji se nalazi na radu djeluje kao dječji crtež, naivno i nije u skladu s uvaženom geometrijskom perspektivom., dječje. Rad ne zadrži privid dubine prostora niti sam se htjela time poslužiti, dubina koju sam htjela prikazati jest čista slojevitost ljudskog uma i emocija. To sam djielom dočarala lazurnim preslicima bojom, kojima se nešto ranije zapisano ili nacrtano slabije vidi, ali nije u potpunosti isključeno. Isto kao i protok misli na koje sam se bazirala, i sjećanje na iste.