Ova studija slučaja ispituje učinkovitost art terapije u virtualnom formatu. Istraživanje je provođeno u vrijeme pandemije COVID - 19 kada se na globalnoj razini proširila virtualna praksa komunikacije u različitim područjima ljudskog djelovanja, kako u privatnoj, tako i u poslovnoj sferi. Terapijske sesije su se odvijale jednom tjedno kroz četiri mjeseca, s dvadeset sedmogodišnjom klijenticom koja je bila u drugom stanju. Cilj terapije je bio regulacija straha uvjetovanog ranijim traumatskim iskustvom spontanog pobačaja te uspostava osjećaja unutrašnje kontrole kod klijentice. Virtualni format korišten je za sinkronu i za asinkronu komunikaciju, a procesiranje traumatskog iskustva vršeno je pomoću art terapijskog protokola Check, Change What You Need To Change and/or Keep What You Want (u prijevodu: Provjeri, promijeni što trebaš promijeniti i/ili zadrži što želiš) (Hass-Cohen, Findlay, Carr i Vanderlan, 2014). Rezultati pokazuju da se u nedostatku fizičke blizine, bliskost koja je potrebna za uspostavu kvalitetnog terapijskog odnosa može ostvariti i putem sredstava digitalne komunikacije. Ukoliko se radi o procesiranju traumatskog iskustva nužna je ispravna procjena mentalnih i emotivnih snaga klijenta za rad u virtualnom formatu. Svi segmenti istraživanja dokazuju učinkovitost virtualnog formata art terapije u opisanom slučaju, no potrebno je provesti daljnja istraživanja koja će potaknuti rasprave o primjenjivosti ovog formata u radu s osobama različitog biopsihosocijalnog statusa. Istraživanje otvara i pitanje formalne edukacije art terapeuta za rad u virtualnom formatu.