| Abstract | Početci turizma vežu se uz Stari vijek; Grčku, Rim, Aziju pri čemu su putovanja uglavnom motivirana trgovinom, potrebom za novim znanjima, zdravstvenim razlozima i sl. Razdoblje kasnog srednjovjekovlja te renesanse obilježavaju tzv. Grand Tours, omogućeni samo izabranim članovima elitnog dobrostojećeg društva s naglaskom na edukativni karakter putovanja. Nakon toga slijedi potpuni obrat u pojavi turizma kao ljudskoj aktivnosti; industrijska revolucija donosi opći razvoj pa, uslijed povećane razine društvenog blagostanja turizam postaje masovna pojava koju motivira fizički i psihički odmor, relaksacija, zdravlje i sl. Nakon Drugog Svjetskog rata broj turističkih putovanja naglo se povećava a proporcionalno rastu i ekonomske koristi. Pri tome se turizam postaje jednim od temeljnih pokretača društveno-ekonomskoga razvoja pa se ovom fenomenu počinje ozbiljno znanstveno i gospodarski pristupati. Od 1970-ih godina 20.stoljeća, brzorastuća industrija turizma sve više razvija na štetu prirodnih resursa pa se javlja potreba održivog pristupa, turizma ali i gospodarstva općenito. Posljednjeg se desetljeća prošlog stoljeća mijenjaju i potrošački obrasci ljudi; životni je ritam sve brži a slobodnog je vremena sve manje. Uslijed ovih okolnosti razvija se i novi tip turista; turista koji traži specifično, inovativno, interaktivno, autentično i kratko turističko iskustvo kojim će zadovoljiti svoje potrebe.
Kao odgovor na navedeno razvija se selektivni turizam, odnosno njegovi brojni oblici među kojima je i turizam evenata, tj. festivalski turizam. Festivalski turizam za destinacije rezultira izrazitim socio-kulturnim i ekonomskim učincima. Unatoč činjenici da negativni učinci na destinacije postoje, u fokusu stručnih promatranja uglavnom su prevladavajući pozitivni spomenuti učinci. Festivalski se turizam stoga pokazuje kao generator zapošljavanja, novih prihoda, stimulator industrija, privlači nove investicije. Istovremeno omogućuje kulturni dijalog i razmjenu, socijalnu inkluziju, osjećaj ponosa, revitalizaciju i popularizaciju kulture i dr. Slijedom navedenoga, promatrani Pannonian Challenge i Đakovački vezovi očigledno rezultiraju socio-ekonomskim učincima na turističke destinacije u kojima se održavaju, no upućuju na potrebu sustavnog, integriranog i strateškog pristupa daljnjem razvoju područja u korist njegove održivosti. |
| Abstract (english) | The beginnings of tourism are linked to the Old Age; Greece, Rome, and Asia, where these initial trips are motivated by trade, acquisition of new knowledge, cultural needs or health reasons. The late medieval times of this Renaissance marked the so-called Grand Tours enabled only to elected members of an elite well-being society with an emphasis on the educational character of the journey. It then follows a full turn in the phenomenon of tourism as a human activity; industrial revolution brings general social development, and because of the increased level of social welfare, tourism becomes a mass phenomenon motivated by physical and psychological rest, relaxation, health etc. After World War II, the number of tourist travels is increasing rapidly and proportionally to growth and economic benefits. Tourism is beginning to be considered one of the main drivers of global socio-economic development and progress, and this phenomenon is starting to be seriously scientific and economic. Since the 1970s of the 20th century, the growing tourism industry is increasingly developing at the expense of natural resources, and there is a need for sustainable access, tourism and the economy in general. In the last decade of the last century people's consumption patterns have also changed; a tourist looking for a specific, innovative, interactive, authentic and brief tourist experience that will satisfy their needs.
In response to the above, different forms of selective tourism are being developed, including tourism events, ie festival tourism. Festival tourism for destinations results in strong socio-cultural and economic effects. Despite the fact that there are negative effects on the destination, the focus of the observations is mainly positive effects mentioned. Festival tourismshows itself as a generator of employment, new income, industry stimulator, attracting new investments. At the same time, it enables cultural dialogue and exchange, social inclusion, sense of pride, revitalization and popularization of culture, etc. Accordingly, the observed Pannonian Challenge and Đakovo embroidery obviously result in socio-economic effects on the tourist destinations in which they are held but point to the need for a systematic, integrated and a |
