| Abstract | Prvi susret djeteta s ljudskih bićima zapravo je susret s njegovim roditeljima, prvim i najznačajnijim odgojiteljima koji imaju važnu ulogu u svestranom razvoju djeteta. S obzirom na to da djeca u ranoj dobi usvajaju znanja na principu imitacije, ujedno su i njegov uzor za učenje. Određena znanja usvajaju kroz samousmjerene interakcije s okolinom (Piaget i Inhelder, 1969, prema Gromko, Poorman, 2015). U težnji za uspostavljanjem optimalnoga balansa između intuitivne i intelektualne spoznaje, umjetnost pruža mogućnost nadopunjavanja načina ljudskoga razumijevanja života te razvija estetski senzibilitet prema otkrivanju umjetničkih i prirodnih fenomena. Još od antičkoga doba ističe se važnost umjetničkoga odgoja te njegov pozitivan utjecaj na cjeloviti razvoj čovjeka (Mendeš, Hicela, Pivac, 2012). Na estetsku osjetljivost djeteta možemo utjecati tijekom najranijih godina života (Manasteriotti, 1977). Djeca reagiraju na glazbu i prije rođenja putem majčinoga govora ili pjeva koji se transformira u slušni podražaj te krvotokom prenosi do fetusa (Radočaj-Jerković, 2017). Prije negoli naučimo pričati – pjevamo, prije negoli prohodamo – plešemo, što potvrđuje činjenicu da je umjetnost prirodni čovjekov izraz. U ovom radu usko ću se vezati za onu umjetnost koja se opisuje kao zvuk emocija i osjećaja – glazbom, njezinim utjecaj na razvoj glazbenih sposobnosti te ulozi roditelja u razvoju. Rano djetinjstvo period je brzih promjena i razvoja, stoga je bitno uključiti dijete u glazbene aktivnosti u ranoj dobi. Brojna istraživanja (Wolff, 1979; Kalmar, 1982; Rausher, Shaw i Ky, 1995; Jackson i Tlauka, 2004; Schellenberg i Hallam, 2005, prema Nikolić, 2018) pokazala su pozitivan utjecaj glazbene obuke na čovjeka, njegov glazbeni razvoj te na razvoj neglazbenih područja poput razvoja sluha, govora, kreativnosti, vizualno spacijalnih sposobnosti i slično. Osim toga pomaže nam poboljšati sliku o sebi, razviti samokontrolu, samosvjesnost i samoregulaciju (Rickard i sur., 2013, prema Nikolić, 2018). Glazbene sposobnosti razvijaju se kroz glazbene aktivnosti. Smatra se da svaki čovjek u sebi ima muzikalnost, odnosno glazbenu sposobnost, ali u različitoj razini razvijenosti. Glazbena sposobnost kombinacija je naslijeđenoga i naučenoga, odnosno sastoji se od neformalnih iskustava stečenih pod djelovanjem sredine i formalnoga učenja (Šulentić Begić, 2012). Vrlo bitnu ulogu u razvoju ima okolina u kojoj dijete odrasta. Ako u svojoj okolini dijete nema doticaj s bilo kojim oblikom umjetnosti, ono će ostati zakinuto za takvo iskustvo te će se sporije razvijati. Okolina koja njeguje dječju znatiželju potiče razvoj njihove inteligencije (Gromko, Poorman, 2015). Jedna od komponenata glazbene okoline djeteta je glazbena tradicija roditelja, njihovi stavovi i angažman (Lyon, 2008). Djecu trebamo zainteresirati za glazbu od samoga rođenja, a najbolji pristup je provođenjem raznih glazbenih aktivnosti, pjevanja, slušanja glazbe i ponajviše glazbenih igara. Pjevanje je aktivnost koju djeca rado izvode, a znatno doprinosi razvoju osjećaja za ritam, glazbenoga sluha i pamćenja te estetskoga shvaćanja (Tomerlin, 1969). Glazbene elemente djeca upoznaju slušanjem glazbe koje se smatra temeljem glazbenoga odgoja jer pomaže učenicima pri stvaranju senzibiliteta prema glazbenoj umjetnosti (Rojko, 2012). Kroz igru djeca na vrlo lak i zabavan način razvijaju svoje glazbene sposobnosti (Radočaj-Jerković, 2009). Provođenjem takvih aktivnosti pobuđujemo i razvijamo interes za glazbom i sudjelovanjem u glazbenim aktivnostima (Vidulin, 2016). Kako bismo ostvarili dobrobiti glazbe i glazbenoga obrazovanja u što većoj mjeri, potrebno je izložiti djecu glazbom i glazbenim aktivnostima u što ranijoj dobi. Uključivanjem roditelja u glazbeno obrazovanje, djeca bolje razvijaju svoje vještine, a tijekom procesa stvaranja glazbe osjećaju samopouzdanje i sigurnost. U radu možemo pronaći rezultate istraživanja u vezi uloge roditelja na razvoj glazbenih sposobnosti. Istraživanje je provedeno virtualnim putem u kojem je sudjelovalo 169 roditelja, većinom majke. Između ostaloga, ispitali smo njihovu stručnu spremu, radni odnos i glazbeno iskustvo. Rezultati pokazuju kako roditelji vole glazbu i rado ju slušaju sa svojom djecom. Dopuštaju djeci da samostalno odabiru pjesme koje žele slušati. U prosjeku provode od 2 do 4 sata u zajedničkim aktivnostima s djecom, od kojih glazbene aktivnosti zauzimaju manje od pola sata do jedan sat. Glazbene aktivnosti koje najčešće provode su glazbene igre s pjevanjem i slušanje glazbe. Slušaju većinom pasivno, dok obavljaju druge aktivnosti ili ju koriste za smirivanje, uspavljivanje ili zabavu. Ovim istraživanjem utvrdili smo da roditelji izlažu djecu glazbi, ali ne provode ciljano aktivnosti u svrhu razvoja glazbenih sposobnosti, već u svrhu zabave i uživanja. . |
| Abstract (english) | The first encounter of a child with human beings is a meeting with his parents, the first and most important educators who play an important role in the universal development of a child. They are also a child’s model for learning given the fact that children at an early age acquire knowledge based on the principle of imitation. Certain knowledge is acquired through self-directed interactions with the environment (Piaget and Inhelder, 1969 according to Gromko, Poorman, 2015). To establish an optimal balance between intuitive and intellectual knowledge, art offers the possibility of complementing the way of human understanding of life and develop aesthetic sensibility towards the discovery of artistic and natural phenomena. Since ancient times, the importance of art education and its positive influence on the overall development of man has been emphasized (Mendeš, Hicela, Pivac, 2012). The aesthetic sensitivity of a child can be influenced during the earliest years of life (Manasteriotti, 1977). Children react to music even before birth through their mother’s speech or song that transforms into a hearing stimulus and circulates blood to the fetus (Radočaj-Jerković, 2017). Before we learned to talk – we sing, before we walk – we dance, which confirms the fact that art is a natural expression of man. In this work, I will talk about the art described as the sound of emotions and feelings – music, its influence on the development of musical abilities, and parents’ role in that process. Early childhood is a period of rapid change and development, therefore it is important to include the child in music activities at an early age. Numerous research (Wolff, 1979; Kalmar, 1982; Rausher, Shaw and Ky, 1995; Jackson and Tlauka, 2004; Schellenberg and Hallam, 2005 according to Nikolić, 2018) showed a positive impact of music training on man, his musical development and on the development of non-musical areas such as hearing, speech, creativity, visual skill, etc. It also helps us to improve our image of ourselves, develop self-control, self-awareness, and self-regulation (Rickard et al., 2013, according to Nikolić, 2018). Musical capabilities are developed through musical activities. It is considered that each man has musicality or musical ability within him, but at a different level of development. Musical ability is a combination of inherited and learned, i.e. it consists of informal experiences acquired under the influence of middle and formal learning (Šulentić Begić, 2012). The environment in which the child grows has a very important role in development. If a child has no contact with any form of art in his environment, it will remain blocked for such experience and will develop slower. The environment that nourishes children’s curiosity stimulates the development of their intelligence (Gromko, Poorman, 2015). Parents musical tradition, their attitudes, and engagement are one of the components of the child’s musical environment (Lyon, 2008). Children should be interested in music from the very beginning, and the best approach is to conduct various musical activities, such as singing, listening to music, and especially music games. Singing is an activity that children gladly perform, and it contributes significantly to the development of rhythm, musical hearing, and memory, and aesthetic understanding (Tomerlin, 1969). Children learn musical elements by listening to music that is considered the basis of music education because it helps students to create sensibility towards musical art (Rojko, 2012). Through the play, children develop their musical abilities in a very easy and fun way (Radočaj-Jerković, 2009). By carrying out such activities we encourage and develop an interest in music and participation in musical activities (Vidulin, 2016). To achieve the well-being of music and music education, it is necessary to expose children to music and musical activities as soon as possible. By including parents in musical education, children develop their skills better and feel self-confident and secure during the process of creating music. In this paper, we can find research results on parents’ role in the development of musical capabilities. The research was carried out by 169 parents, mostly mothers. Among other things, we examined their expertise, work relationship, and musical experience. The results show that parents love music and gladly listen to it with their children. They allow children to choose the music they want to listen to on their own. On average they spend 2 to 4 hours in joint activities with children, of which music activities occupy less than half an hour to 1 hour. The most frequent music activities are music games with singing and listening to music. They listen mostly passively while performing other activities. Also, they use music to calm their children, put them to sleep or entertain. With this research, we found that parents exhibit children to music, but do not conduct activities to develop musical abilities, but in the purpose of entertainment and enjoyment. |
